Make your own free website on Tripod.com

UVOD

 

“Što na kraju natjera čovjeka da izabere vlastiti put i tako istupi iz nesvjesnog identiteta s masom kao iz magle? Ne može to biti nužnost jer ta pritišće na mnoge koji se spašavaju u konvenciji. Ne može to biti moralno opredjeljenje zato jer se čovjek po pravilu odlučuje za konvenciju. Što dakle neizbježno odlučuje u korist nečeg neobičnog? – To je ono unutarnje određenje, iracionalni faktor koji sudbinski sili k emancipaciji od stada i njegovih utabanih putova. Prava osobnost uvijek ima unutarnju određenost i vjeruje u nju; ima prema njoj pistis (povjerenje, vjeru), kao u Boga, iako bi običan čovjek rekao da je to samo individualan osjećaj poslanstva. Ali to unutarnje određenje djeluje kao božji zakon kome se nemoguće iznevjeriti. Stvarnost da mnogi na vlastitom putu poginu ne znači ništa za onog tko ima unutarnje poslanje. On mora biti vjeran vlastitom zakonu koji mu šapće nove, neobične putove. Tko ima poslanstvo, tko sluša unutarnji glas, taj je izabran.”

 

C. G. JUNG

 

   

Neosporno je da je Ayrton Senna bio izabran. Slijedio je svoje poslanje do posljednjeg trena, do onog za mnoge neshvatljivog 1.05.1994. Ostao je vjeran unutarnjem glasu i Božjem zakonu, koji ga je obavezao da cijelog sebe bez rezerve razdijeli milijunima širom svijeta. Doslovno se razdao do posljednje kapi krvi – učenik dostojan svog Učitelja.

 

Nije uobičajeno primjenjivati ovakve metafore na osobu iz svijeta sporta. Tamo ima heroja, idola, ljudi koji su čak spremni žrtvovati život za najbolji rezultat i sve su to posebni ljudi s vlastitim motivima i može ih se razumjeti. Ayrton Senna je bio sve to u sportskom smislu, ali bio je i nešto više, Ayrton je još uvijek nešto više. Njegova ljudska snaga, nježno srce i vjernost vlastitom biću, stvorili su izuzetnost koja je preživjela njegovu fizičku smrt. I zbog toga uspomena na Ayrtona ne može biti samo formalna. Njegova jaka ličnost utjecala je na mnoge, a vjerujem da je nekima, kao i meni, postala primjer kako bismo trebali živjeti jer čovjek se ne odgaja riječima već primjerom, a Ayrton je to znao.

 

Želio bih dati konkretan dokaz da zaista možemo pomicati svoje granice, da nam ova snaga koju možemo naći u sebi omogućuje da se konstantno poboljšavamo”, tako je razmišljao.

 

Poznato je da je on svoju snagu pronašao u vjeri. Kako? To je već manje poznato.

“Uzimam ono što stoji u Bibliji riječ za riječ ozbiljno i pokušavam preko Boga shvatiti život”, rekao je. Eto tako je on to radio – dosljedno i vjerno.

 

 

Kada je poginuo mnogi su uzdahnuli: “Bože imao je tek 34 godine, a to su Isusove godine”. Ako želimo shvatiti Ayrtonov stav prema životu, neizbježno moramo slušati Isusove poruke. Ne onako kako nam ih serviraju raznorazne sterilne vjerske zajednice, već onako kako je to zahtijevao sam Isus: “Primjer vam dajem”, rekao je. Ayrton je živio po tom primjeru te je i sam postao primjer drugim ljudima: bio je jedan od onih koji su ispravno shvatili Božju zapovijed - ne samo riječi, djela! Zato svaki drugi pokušaj objašnjenja ličnosti Ayrtona Senne izvan te ključne činjenice neminovno dovodi do gubljenja u kontradikcijama, pa sam ja zbog toga ovdje pokušala opisati njegov život onako kako ga je živio – u zajednici s Bogom s kojim je razgovarao javno pred svima, svaki dan živeći prema njegovim zakonima. On nije bio “bogomoljac”, on se molio Bogu neprestano kroz svoja djela.

 

      Kod pisanja ove priče o Ayrtonu (jer vodeća riječ prepuštena je njemu samom) cijelo me vrijeme pratila glazba tako da ovaj sažeti prikaz njegovog životnog puta ima i glazbenu podlogu. Glazba je vrlo moćno sredstvo, tajanstveni jezik zajedničkog iskustva stvarnosti i ja sam slušajući velikog umjetnika Freddia Mercuryaiju glazbu je i Ayrton jako volio) lakše pronalazila riječi pomoću kojih sam nastojala opisati dubinu duše odsutnog prijatelja i prenijeti poruku koju nam je uputio. Zato obavezno poslušajte pjesme Freddia Mercurya jer one nisu pomodne i prolazne, ispjevane su da grme iz sve snage; one su također poruka upućena milijunima, stvorene su za budućnost.